Sve je divno, sve je krasno, a zapravo raspad?
Imaš li instalirano nasmijano ili smireno lice, da ne rečem fasadu za svoju djecu?
Ovo su neke ideje o djeci s kojima sam ja odrasla:
Djeca su mala i ne razumiju
Ispred djece se ne smije plakati, izgubit ces autoritet.
Djeca manipuliraju.
Djeca istrazuju granice, stoga moras biti dosljedna kao zid. (Nema mrdanja granica)
U sjećanju su mi živopisno zapisani svi oni trenutci kad sam bila mala i kužila da nesto nije ok, a čula sam “premala si da razumiješ”.
Razumjela sam. Možda ne dovoljno da riječima kažem, ali dovoljno da zapamtim. Dovoljno da me instalirani osmjeh ili lažna smirenost ne razuvjere.
Dovoljno da mi moj signal u tijelu kaže ovdje nešto smrdi.
Ako glumiš pred djetetom, djete kuži. Možda ne kuži što ti se događa i zasigurno ne kuži zašto to (mozda u najboljoj namjeri) radis. Možda te tada dodatno izaziva i testira jer ako te dovede do pucanja barem će slika biti realnija. Taj pritisak koji se osjeca u zraku ce popustiti. “Dobit cu stvarnu mamu”
Ako ti je teško, nemoj sebi dozvoliti da odrađuješ sve na autopilotu i da još zapakiraš u osmjeh. Čemu?
Trošiš puno više enegije na privid. Stvarnost nikad nije tako loša kao što mi mislimo, a tvoje dijete vapi da te vidi u kompletnom izdanju flaws and all.
Svi imamo dobre i loše dane. Neće nam se djeca raspast ako imamo loš dan i ako nemamo kapacitet i tako kažemo. Izrazimo da nam nešto smeta.
Kada prestanemo pakirati svoje osjećaje u kutije i mašnice otvorimo se za cjelovitije odnose s drugima, pa tako i s djecom. A to nam treba. I nama i njima.
#malishvelish #roditeljstvo #majcinstvo #odgoj #autenticnost#povezujućeroditeljstvo
Comments ()